Zašto su neki ljudi debeli, a neki mršavi?

Zato što ovi prvi unose više kalorija nego što potroše. To je kratak odgovor o kojem sam već pisao.

Međutim, postoji mnoštvo faktora koji utiču na to koliko neko kalorija unese i koliko ih potroši. U ovom tekstu ću pisati koji su to razlozi zbog kojih neki od nas imaju tendenciju da budu “debeli” a neki ostaju mršavi ma koliko god jeli.

“Set point”

Set point ili, u slobodnom prevodu, ustaljena (predodređena) tačka, predstavlja broj kilograma (preciznije, količinu masti u tijelu) koju tijelo pokušava održati tokom dugog perioda.

Kada jedete više kalorija nego što tijelu treba, ono automatski reaguje na tu promjenu na više načina. Smanjuje Vam se apetit, a ponekad se čak i povećava želja za kretanjem, sve u svrhu iskorištavanja prekomjernih kalorija.

Ako jedete manje kalorija nego što tijelu treba, povećava Vam se želja za apetitom, a smanjuje motivacija za vježbanjem.

Početni set point i reakcija tijela na promjenu kalorijskog unosa se razlikuju od osobe do osobe. Neke osobe, na primjer, reaguju pozitivno na želju za kretanjem, a neke se “ogluše” na upozorenje vlastitog tijela.

Set point se može promijeniti tokom vremena, za šta treba mnogo truda i zalaganja.

Izbor i dostupnost hrane

Teško je održati balansiranu ishranu jedući pice, bureke i ćevape. Ne kažem da se ne može izgubiti na kilaži sa ovom hranom, naravno da može ako se jede u malim količinama. Tu i jeste problem. Velika porcija ćevapa može imati i do 1000 kalorija. Kome je još problem pojesti porciju ćevapa, zaliti sa pivom i na kraju zasladiti sa čokoladicom ili sladoledom? Većini muškaraca (i ponekoj ženi) ovo ne predstavlja izazov.

Već sam spominjao koje su prednosti većeg unosa mesa, povrća i voća (tim redoslijedom). Meso je protein i dugo održava sitost (i mišićnu masu). Povrće i voće je puno minerala i vitamina koji su neophodni za zdrave kosti, kosu, kožu ali i glatko unutrašnje funkcionisanje tijela. Osim toga, biljke su pune vlakana koje, ponovo, održavaju sitost ali i olakšavaju “izlazak dolje”. Ako znate na šta mislim.

Ako u špajzu imate kilu keksa, 2 čokolade i teglu evrokrema, mnogo je veća šansa da ćete unijeti hiljadu ili više kalorija samo zato što ste to imali “uštekano”.  Takođe, ako ste okruženi velikim izborom hrane, veća je šansa da ćete se prejesti a da to ni ne shvatite. To je istinito i za “zdravu” hranu, a ne isključivo za “nezdrave” opcije.

Kvalitet hrane (kako god Vi definišete “kvalitet”) ne mijenja ishod gubljenja kilograma dok god je unos kalorija u zadovoljavajućem opsegu. Kvalitet hrane određuje koliko ćete hrane moći pojesti, a samim tim i sposobnost održavanja kalorijskog deficita. Ukratko, ako morate jesti 1500 kalorija dnevno, svejedno je da li ćete tih 1500 kalorija pojesti iz ćevapa ili iz ribe. Problem je što ćete moći pojesti samo 1.5 porciju ćevapa, ili 8-10 porcija ribe. Pa Vi vidite čega ima više.

Uticaj okoline

Postoje mnogi uticaji okoline koji utiču na to koliko hrane ćete pojesti.

Žurite na posao ili fakultet, a na stolu je spreman doručak. Što brže jedete, duže će Vam trebati da osjetite sitost i samim tim više ćete hrane unijeti u kratkom periodu. Brzina jedenja ljudi oko Vas je takođe jedan od faktora koji utiču na to kojom brzinom jedete.

Broj ljudi s kojima jedete utiče na količinu hrane koju unosite. Sjedenje za računarom, televizorom ili neki drugi oblik distrakcije takođe doprinosi prekomjernom unosu kalorija.

Veličina (i boja) tanjira i zdjela iz kojih jedete je takođe od velikog značaja. Što manji tanjir, manje hrane ćete unijeti. Što veći kontrast između boje tanjira i boje hrane, više hrane ćete unijeti (i obrnuto, što manji kontrast, manje hrane će biti uneseno).

Neki se totalno predaju ovim uticajima što rezultuje većim unosom kalorija. Drugi ih prepoznaju i odupru im se sa lakoćom.

Vježbanje i/ili kretanje

Oni koji vježbaju će lakše gubiti i održavati kilažu od onih koji ne vježbaju. Kao što sam već spominjao, regularno vježbanje umjerenim tempom je bolje od ekstremnog vježbanja svake 2 sedmice.

Kretanje (pod ovim podrazumijevam hodanje, pa čak i ono do posla, uz stepenice do stana, šetanje psa,…) takođe ima veliki uticaj na održavanje težine.

Marko se veoma malo kreće. Posao mu je veoma daleko pa mora da ide autom. Prodavnica mu je veoma daleko pa opet koristi auto. U opisu posla mu je osmočasovno sjedenje za računarom.

S druge strane, Zoran ima psa, kojeg mora redovno šetati. Ide na kurs jezika koji je 10-ak minuta hoda od kuće. Posao mu uključuje nošenje kablova i montiranje električnih uređaja u zgradi firme u kojoj radi.

Na kraju dana, Zoranu će se sve kalorije koje je utrošio zbrojiti i doći do nekoliko stotina, pa čak i 1000 potrošenih kalorija.  

Nivo samokontrole

Neki ljudi jednostavno nemaju mnogo samokontrole ili snage volje.

Želja za jelom čini oko 28% želja, odnosno potreba, na koje mislite tokom jednog dana. Većina ljudi “ispunjavaju” ove želje u samo 50% slučajeva. Deblji ljudi češće “ispunjavaju” sebi ove želje.

Održavanje zdrave težine će biti lakše ako ste svjesni i znate kako da se kontrolišete.

Svjesnost o hrani i vježbama

Većina ne zna koliko jede. Ne čitaju tablice na pozadini proizvoda, to ih ne zanima. Drugi znaju količine kalorija ali ih potcijene za čak 25%.

Biti svjestan o količini i vrsti hrane koju jedete će olakšati gubljenje težine.

Mnogi takođe precjenjuju broj kalorija koje gube vježbanjem.

Pametno bi bilo imati dnevnik hrane u kojem ćete pratiti šta ste pojeli. Takođe, redovno vaganje (2 do 3 puta mjesečno) omogućava sprečavanje nagomilavanja kilograma.

Nedostatak odgovornosti

Mnogi krive genetiku, spore metabolizme, proizvođače hrane, itd. Istina je da smo svi različiti i da neko ima sporiji metabolizam a neko brži.

Međutim, ovi ljudi ne shvataju da je to njihovo tijelo, i samim tim njihova obaveza i odgovornost da se brinu o njemu.

Možda imate predispoziciju da ste teži, ili niste naučili da kuvate zdravu hranu. Možda Vam je teže da skinete i održite kilograme, ali to je život, a život je težak.

Niko nikoga ne tjera da bude debeo. Ljudi su ti koji dižu viljušku do usta, i zbog toga je njihova odgovornost da je prestanu dizati toliko često.

Biti i izgledati fizički spremno nije pravo već privilegija koja se zaslužuje trudom i zalaganjem.

Genetika i nivoi hormona

Genetika vam može dati predispoziciju da budete debeli. Međutim, ova sklonost se odnosi na osjetljivost na okolinu koja vodi ka debljanju, a ne na sklonost vašeg tijela da nosi previše masti.

Svi imamo različite nivoe hormona koji utiču na sitost, glad, skladištenje masti, formiranje mišića (leptin, grelin, insulin, testosteron, estrogen…) i samim tim neko se prirodno brže zasiti ili lakše održava veliku mišićnu masu a niske nivoe masti, a neko drugi ima osjećaj da ako pogleda u hranu dobije na kilaži.